Tko je za nas danas Ana Katarina Zrinski?

Vozeći se lagano iz Čakovca za Ozalj 20. studenoga kasno uvečer, kroz maglu, kišu i pokoju pahulju snijega razmišljao sam o tome tko je zapravo za nas Katarina. Pripremajući se za ova događanja uz 400. obljetnicu njezina rođenja uvijek je se sjetimo kao plemkinje, diplomatkinje i književnice koja je znala pet stranih jezika, no ona je mnogo više od toga. Ona je prije svega odgajateljica, majka svoje djece Ivana Antuna, Aurore Veronike, Judite Petronile i Jelene. Osoba koja je vjerojatno zračila posebnom energijom i ponosom, kao što zrači i Anita Novak, tajnica Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu dok priprema svoje učenike 6. razreda I. osnovne škole Čakovec za nastup i prezentaciju svega što su oni naučili o Ani Katarini Zrinski. Katarina je osoba koja bez zadrške staje pred svaki izazov, opasnost i nedaću poput svete Katarine Aleksandrijske, pred kojom su se i paklene naprave za mučenje koje joj je priredio rimski upravitelj lomile.

Na okruglom stolu u Ozlju cilj je bio pokazati koliko je Ana Katarina Zrinski još uvijek
prisutna u hrvatskoj književnosti i kulturi

Predstavu Oproštaj izvela je
kazališna družina Štolcer

Prizor iz predstave Oproštaj

Nekako mi se čini da je takvih „Katarina“ u današnjem društvu sve manje, što je posebno istaknuo župan Matija Posavec prilikom uvodnog obraćanja na početku obilježavanja obljetnice u Čakovcu.

Magla je oko Komina postajala sve gušća, kao puding od vanilije, pa sam dodatno usporio. Puding od vanilije Katarina zasigurno nije jela. Njezini su specijaliteti bile torte i kolači sa začudnim mirodijama poput bijelog papra, koprive, naranče, limuna, višnje. Pitam se od čega su oni momci iz Zrinske garde tako snažni, a opet tako puni ljubavi prema svojim Zrinskima. Dok je član Zrinske garde čitao Moje drago serce u dvorani je bila gotovo nepodnošljiva tišina i visoka doza koncentracije kako bi se upila svaka riječ. Tek je ponekom gostu izletjela koja riječ iz pisma: „ar je to tak moralo bit“.

Na zagrebačkoj (za)obilaznici zastoj kao i inače, gegamo se malo-pomalo pa sam krenuo analizirati predstavu Oproštaj kazališne družine Štolcer koja je večeras izvedena u Čakovcu, a 16. studenoga u Ozlju. Likovi Petra i Katarine odlični su, vrlo dobri kostimi nadoknađuju nedostatak scene. A jezik? Današnjoj publici nerazumljiv, „čitaju“ situacije kroz pokrete i izraze glumaca. Ana Katarina Zrinski, da je to vidjela, njihove izraze čuđenja i nerazumijevanje, kao pravi mecena angažirala bi barem 10 pavlina, 3 jezikoslovca i 3 gramatičara da se tim problemom pozabave, a i sama bi nešto napisala. Cijeli njezin književni opus bio je usmjeren tome da pomogne u širenju domaće pisane riječi. Da njezin puk može reći i bilo mliko i belo mliko bez straha. Član Predsjedništva Matice hrvatske i književni tajnik Matice hrvatske Vladimir Lončarević poklonio je gradonačelnici Grada Ozlja Lidiji Bošnjak  i Zavičajnom muzeju Ozalj Libar od spominka, pjesmaricu Ane Katarine Zrinski kao trajni spomen na obilježavanje 400. obljetnice rođenja, ali i da se uvijek prisjetimo njezinih stihova i jezika. Na okruglom stolu u Ozlju cilj je bio pokazati koliko je Ana Katarina Zrinski još uvijek prisutna u hrvatskoj književnosti i kulturi. Književnica i znanstvenica Emilija Kovač prezentirala je prikaz njezina lika u dramskim djelima do kraja 18. stoljeća. Bogdan Bošnjak, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, osvrnuo se na književni natječaj Moje drago serce i naveo primjere suvremenih priča koje su nadahnute sudbinama Petra i Katarine Zrinski. Ja sam predstavio lik Ane Katarine Zrinski kroz prizmu priča i mitova, a program je završio čitanjem priče Vjerni suputnik koju je okupljenima pročitao autor Tomislav Beronić, te je poklonio svitak s pjesmom svim gostima.

Izlaz Jastrebarsko, idem lagano kroz Krašić do Ozlja. Dosta mi je autoceste. Vani su ugodna dva stupnja, kiša lagano pada i magla je moj Putni tovaruš. Idealno za razmišljanje o ključnom pitanju. Imaju li obljetnice smisla? Znamo li doista kada je Ana Katarina Zrinski rođena? Upravo ovo posljednje pitanje postavio mi je Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Mislav Grgić kada smo razgovarali i pripremali obilježavanje u Ozlju. Doista, točan podatak o njezinu rođenju ne postoji. Svi zapisi iz Bosiljeva gdje je rođena izgubljeni su ili uništeni. Godinu njezina rođenja rekonstruiramo preko vjenčanja s Petrom 27. listopada 1641. Tada je zapisano da je imala 16 godina na dan svog raskošnog vjenčanja u crkvi Presvetog Trojstva u Karlovcu. Prema legendi, njezinu vjenčanju prisustvovali su brojni važni uzvanici, ali i slobodnjaci i kmetovi. Taj je brak bio sklopljen zbog ljubavi, a ne isključivo radi stjecanja moći i obiteljskog ugleda. Matica hrvatska, njezini ogranci, Zavičajni muzej Ozalj, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ – svi mi radimo ovo prije svega iz ljubavi kako bismo sačuvali dio naše povijesti, baštine i identiteta. Moć i ugled su za neke druge. U konačnici, s obzirom na sve što znamo o Ani Katarini Zrinski, o njezinu književnom, jezičnom i diplomatskom utjecaju, gotovo da je i nebitan točan datum njezina rođenja.

Ima sve to skupa smisla što radimo. Ima smisla to što rade Saša, Zoran, Anita i Danijel u Čakovcu, Bogdan, Miroslav i Sanja u Ozlju, sve će to jednom negdje ostati zapisano i zabilježeno. Uvjeravam se tako dok zastajem uru do ponoći na mostu preko Kupe i gledam Stari grad Ozalj obavijen pufastom maglom kao u nekoj bajci, kao u nekom sjećanju. Sjećanju na Anu Katarinu Zrinski.